![]() |
Govor muškarcima i ženama Rungan Sari, Tengkiling Kalimantan 11. juni 2004. godine Početna strana Sadržaj Pretraživač |
Prevod Josephina Bačikin, lekturisano od Slavice Čelar
Finalni prevod od Raymond Lee
Kod broj : 04 TKL 3
Samo za članove Subuda
Braćo i sestre koje volim i poštujem, dobro veče. Neka mir i blagoslov Svemogućeg Boga bude sa vama.
Objašnjenje koje ću vam dati je deo programa ovog kejiwaan sastanka. Na sastanku ili na Kogresu kao što je ovaj, dok mi diskutujemo o stvarima koje se tiču razvitka Subuda, kako organizacionog razvitka tako i razvitka u drugim oblastima, mi istovremeno ne zanemarujemo da balansiramo ovo sa osveženjem u formi duhovnih aktivnosti koje članovi koji prisustvuju pomažu da se stvori atmosfera Kongresa, a takođe mogu da izvuku korist ili da dobiju nešto što će im pomoći u životu.
Braćo i sestre, čak i ako ono o čemu ću vam govoriti neće biti nešto novo za vas, međutim, kada dajemo objašnjenje u vezi duhovnog razvoja, mi uvek polazimo od Snage, Ogromne Snage, Snage Svemogućeg Boga. Mi to činimo jer je Bog, ili u stvari, Snaga Boga prisutna u svakom od vas kao Božijim stvorenjima, koja vam omogućuje da spoznate tu Snagu, da spoznate Ljubav Božiju, i da spoznate poklon Božiji.
Zbog toga, uz pristustvo ove Snage, mi možemo da osećamo kako je ogromna Božija Moć i kako u nama postoji jedno mesto gde osetimo da bilo šta da nam je potrebno – recimo dobro ponašanje, naše obrazovanje, u stvari, sve što je potrebno ljudskom biću – može da se nađe u samom čovekovom biću.
Naravno, na kejiwaan skupovima kao što je ovaj, mi ne možemo da vas razdvojimo u grupe – jednu za ljude koji su novi i jednu za ljude koji su u Subudu već mnogo godina. Zato kada dajem objašnjenje kao što je ovo, oni koji su u Subudu već duže vreme prihvatiće ovo kao jedno osveženje ili potsetnik. Dok za nove članove, ovo će biti nešto što nisu čuli pre ili nešto što još nisu mogli da razumeju. Ja se nadam da ono što ćete danas čuti neće vas zabrinuti ili opteretiti, jer vi ćete eventualno razumeti šta ja mislim, šta vam objašnjavam u ovom govoru.
Zašto kažem da mi ne možemo da odvojimo duhovni put od Snage Svemogućeg Boga; onoga što mi zovemo esencijom Boga. To je zato što je esencija Božija ustvari esencija života koja je potrebna svakom stvorenju Božijem, kao i ljudskim bićima, a što i mi osećamo da smo deo ove Snage.
Zašto ja kažem ovo? Zato što na latihanu, mi osećamo kontakt između onoga što mi imamo u sebi i Snage koja je Sve–Obuhvatna, koja ispunjava sva stvorenja. Ova Snaga nije prisutna samo u ljudskim bićima, ona postoji u svakoj kreaciji, u svakom biću – to je ono gde se manifestuje Bog.
Što smo duže u Subudu, što duže radimo latihan, sve više možemo da osećamo koliko su bliska ljudska bića sa Snagom Boga. Zato, ako se neko oseća daleko, ili oseća da je daleko od Snage Božije, to je zbog sila ili slojeva koji stalno rade na tome da zatvore našu ljudsku dušu da ne bude u blizini sa Bogom.
Zato, ako radimo latihan, mi ne treba da brinemo o tome da ubrzamo svoj progres, ili da probamo da izmislimo neki metod kako bi se pronašao put ka Bogu, jer sa latihanom, vremenom će naša ljudska duša oživeti. Vremenom ona će se razviti i prodreti u svaki deo našeg tela tako da kada umrete vi ćete poneti sa sobom ono što posedujete u sledeći svet. Šta ja mislim pod time šta posedujete: to je ono što je kod vas određeno kada ste bili rođeni kao ljudsko biće i tako ćete se vratiti u formi jednog ljudskog bića i nećete biti opterećeni svim stvarima koje ste pozajmili ili koristili dok ste živeli na ovom svetu.
Zato u latihanu, mi smo stalno učeni – odnosno latihan nas dovodi u stanje kad imamo osećanje mira, osećanje prihvatanja, a jedino što imamo ispred sebe je Snaga Boga.
Kada vas je Bog stvorio na ovome svetu, Bog vas je snabdeo svim tim silama koje su vam potrebne da biste živeli na ovome svetu. I pored toga, kao ljudsko biće sa ljudskom dušom, Bog naravno očekuje od nas da imamo red u našem biću, tako da budemo gazde našeg sopstvenog bića i da možemo da se organizujemo kao ljudska bića.
Međutim, naravno, te sile neće samo da vam pomognu da živite vaš život - ako ste nepažljivi, ili dozvolite da se to desi, te sile imaju svoju sopstvnu snagu. Ako se to desi, kaže se da je ljudsko biće kontorlisano od njih, ili ovladano silama koje bi trebalo da su potčinjene ljudskim bićima. Tako da bi takva preobraćenost bila tačna da ljudskom biću naređuju njegove ili njene niže sile koje stalno traže priliku da kontrolišu jednu takvu osobu.
Kako znate, te sile su materijalne sile, biljne sile, životnjske sile i ljudske sile. Možda ne znate kako su se one našle da žive u našem biću. To se dogodilo kroz normalan proces ljudskog razvoja, kao posledica naših potreba. Mi ne znamo kada i kako su te sile došle u nas, ali od momenta kada smo rođeni, od prvog momenta kada smo dotakli ovaj svet, mi smo bili pod uticajem tih nižih sila.
Zato je to poklon od Boga što možemo da povratimo svoju pravu prirodu, da ljudsko biće može da nađe put da to učini i da može da razume i da bude svesno rada i potreba ovih nižih sila. To se pojavilo, možda je to Božija Volja, sa pojavom latihana.
Sada, možda je ovaj put takođe primljen i od drugih, ali to samo Bog zna. Ono što mi znamo i šta smo iskusili za svo ovo vreme je nastavak primanja koje je pokojni Bapak dobio. Zato nije pogrešno da idemo Bapakovim koracima, jer Bapak je bio taj koji je prvi primio ovu Milost i zahvaljujući Bapaku mi imamo ovaj način koji zovemo latihanom.
Ovaj laithan nema kraja. Nema kraja jer nema tačke gde je kompletiran. Čak i posle smrti vi ćete nastaviti da radite vaš latihan od strane vaše večne duše. Zato braćo i sestre, Svemogući Bog je sve uredio kako će da napreduje ovaj latihan, jer ovaj latihan nije sličan ni jednoj školi duhovnog obrazovanja.
Iako Bapak nije više tu – ipak, vremenom ljudi su u Subudu napredovali jer je Bapak bio živ – međutim, to se pokazalo kao neistina, jer čak iako Bapak nije više tu, Subud se i dalje razvija. Razlog tome je taj što Subudu ne treba guru, Subudu ne treba vođa. Tako da ljudi koje mi zovemo helperi različitih tipova nisu tu da bi vodili članove, oni nisu tu da vode duše članova. Bog vodi članove. Ako vi zavisite od vođenja drugog ljudskog bića na putu Božijem, vi nikada nećete Boga dostići, vi možete samo da stignete donde dokle je stigla sama ta osoba.
Iz ovog razloga vi morate da imate veru sami u sebe. Međutim, naravno, pre nego što imate veru u sebe same, vi prvo morate da postanete neko na koga može da se računa, ko je odgovoran. Zato, nemojte samo da imate poverenja u sebe, prvo morate da popravite sebe, treba sebe da dogradite. Tada, kada budete stekli veru u sebe, to će biti vera koja je nastala razvojem vaše duše.
Sada, da bi sebe razvili da postanemo takva vrsta ljudskog bića kakvo je Bog želeo da budemo, možemo to da učinimo samo uz latihan. Latihan nije samo ograničen na ono što vi osećate kada radite latihan. Latihan traje samo pola sata i ne svaki dan. Ipak, vaš svakodnevni život je vrlo sadržajan, tako da pratiti latihan ne znači da vi samo radite latihan kada idete na latihan; potrebno je da praktikujete latihan i u svom svakodnevnom životu.
Ja sam baš sada rekla da vama nije potreban učitelj na ovome putu, i da ćete napredovati prema primanju na svom latihanu. Ono što sam mislila time je da sve što možete da osetite kada radite latihan je bliskost sa Bogom, a ako ne osećate bliskost sa Bogom ili ako mislite na nešto drugo, vaš latihan odmah prestaje. Potrebno je da činite isto tako i u svom svakodnevnom životu.
Nemojte da mislite da samo zato što ste u Subudu, da ćete automatski napredovati. Vi morate da nastojite da u sebi imate svo vreme to osećanje koje imate na latihanu.
I nemojte da mislite da je latihan nešto trivijalno. Na primer, kada idete na latihan vi koristite svoje vreme da okolo posmatrate ljude, ili niste smireni kada radite latihan. Ima još mnogo članova koji rade latihan, ali stvarno ne osećaju šta je to latihan.
Potrebno je da imate to osećanje latihana jer ako se osećate blizu Boga, tada ćete se automatski osećati uplašeno ili grešno ako činite nešto pogrešno ili nešto što je protiv Božije Volje. To osećanje nastaje kao rezultat razvoja vaše duše, jer su vaša osećanja postala prožeta vašom dušom. Vaša duša ne prodire samo u svaki deo vašeg tela – ona isto prožima vaše misli, vašu svest i vaša osećanja. To je ono što se misli kada kažemo da ste vođeni Snagom Božijom, jer bez da vam se kaže, bez da vam bilo ko kaže, vi ćete biti spremni da se promenite i postanete dobra osoba, neko sa prirodom Susila, Budhi i Dharma – drugim rečima, Subud osoba.
I da bi se kompletirala ljudska struktura, Bog ... ili uz Milost Božiju, ili uz Snagu Božiju, mi smo snabdeveni sa dve sile - ruh al kudus i ruh ilofi. Mnogi od vas su već čuli za ruh ilofi, ali ja želim da vam objasnim u vezi ruh al kudus.
Ruh al kudus je Milost Božija ili Snaga Božija koja uvek stoji spremna da da Božiju Milost bilo kojem ljudskom biću pod uslovom da se čovek stvarno preda iznutra. To je ono što i zovemo ruh al kudus ili Duh Sveti.
Što se tiče ruh ilofi, to je Snaga Božija koja je unutra u osobi i koja zna sve šta se dešava unutra u toj osobi. Zato niko ne treba da kaže Bogu šta smo uradili, jer ruh ilofi koji sam baš spomenula je u nama. On je takođe poznat kao Zakon Života i beleži sve ono što se dešava u nama, tako da je to ruh ilofi koji određuje da li si ti Subud, i zna ako se stvarno predaješ Bogu. Zato ako lažete ili povređujete druge ljude, vi ustvari lažete i povređujete sami sebe.
To je uloga ruh ilofi i ruh al kudus. Znači, ako je to slučaj, iako je Snaga Božija nevidljiva i ne može da se dotakne, ona postoji i svuda je oko nas, čak i u vama samima.
Zato se u Subudu očekuje da kao član Subuda, vi učinite određeni napor; da radite na tome da popravite sebe. Vi to morate da učinite jer jedino kada dostignete jedan čist nivo vi ćete moći da pomognete drugim ljudima. Međutim, postići čisto stanje, time što ste pripremljeni nije sve; ono što ćete dati drugim ljidima biće nešto što dolazi iz vaše duše koja je dodirnuta Svemogućim Bogom.
Zato ako pitamo: da li Subud može da pomogne u haosu na ovom svetu? Pa, pre nego što to učinimo, mi moramo prvo da se upitamo u okviru naše Subud zajednice, da li smo u stanju da budemo kanal za nešto iz naše duše koja je dotaknuta Bogom? Da li se to već dešava u Subudu? Da li nalazimo ovu vrstu primanja koja može da pomogne drugim ljudima u Subudu?
Pa, možete sami sebi da odgovorite na ovo pitanje Da li ste spremni? Da li možete da kanališete nešto iz vaše duše, nešto što dolazi iz duše Subud čoveka, što će pomoći drugim ljudima i tako pomoći svetu?
Jasno, to zavisi od svakog od nas posebno. Pre nego što možemo da pomognemo druge ljude, mi moramo da pomognemo sami sebi. Mnogi članovi misle da zato što ste u Subudu, vi ćete automatski biti dobri i ako ste vi u Subudu da ćete ići dirktno u Raj, na primer.
Međutim, jasno je, da bi se ovo dostiglo, mi moramo prvo da radimo, mi moramo da budemo pripremljeni, mi moramo da budemo spremni i u čistom stanju. Biti čist znači da mi distanciramo sebe od uticaja naših strasti, od nižih sila o kojima sam malo pre govorila. Tako da braćio i sestre, Subud je znanje, znanje koje dotiče svaki aspekt ljudskog života.
Da li sam zato ja često pitana: Zašto Subud ne može da pomogne u slučaju rata, ili u situaciji u Iraku, ili u haosu u nekom drugom delu sveta?
Pa, baš sam vam sada dala odgovor. Ako vi možete, samo napred. Međutim, da li ste spremni? Mi moramo ovo da ostavimo Svemogućem Bogu da odluči. Subud ne može da tvrdi da to može jer to zavisi od svih nas pojedinačno. U Subudu mi još ne možemo da rešimo naše lične probleme, kako tek da rešavamo probleme ovog sveta. I zato što ne možemo da se nosimo sa našim ličnim problemima, članovi mi još uvek pišu i pitaju za savete kada imaju problema. Znači, ovo je moj odgovor. Naša sposobnost da to činimo zavisi od vas.
To je sve braćo i sestre; ja mislim da je ovaj govor dovoljan za večera. Biće još četiri prilike za govore i testiranje, i ja ću takođe održati govor u Ćilandaku, tako da imam još dosta posla pred sobom.
Hvala
vam.
Početna strana
Sadržaj
Pretraživač